Srednjodalmatinski otok Korčula je šesti po veličini otok na Jadranskom moru, dug je 46,8 km, prosječne širine 5,3 do 7,8 km, površine od 270 km2. Od poluotoka Pelješca dijeli ga Pelješki kanal, a medu njima je najmanja udaljenost 1270 m.

Sredinom otoka pružaju se polja i omanji doci s plitkom plodnom zemljom crvenicom (terra rosa), ponegdje ima pijeska (Lumbarda). Najviši vrh Klupca - 568 m, smješten je gotovo u središtu otoka izmedu sela Pupnata i Čare , zatim Gradina - 554 m, Kom - 510 m, Hum - 377 m. Otočna obala duga je 182 km, a obala obližnjih otočića daljnjih 54 km.

Klima je na otoku vrlo blaga, mediteranskog obilježja. Srednje temperature su razmjerno visoke: godišnja je 16,80 C, a u najhladnijem mjesecu sjecnju 9,10 C, a najtoplijem srpnju 26,90C. Dnevne i godišnje razlike temperature su male, što je vrlo povoljno za poljoprivredu i turizam. Broj godišnjih sunčanih sati je visok, čak 2700. Kiše su rijetke, oko 41 dan tijekom godine i to najviše u jesen i zimu, dok u kasno proljeće prevladava suša s rijetkim, kratkotrajnim olujama. Snijeg rijetko padne, najprije u selu Pupnat i vrhovima oko njega, ali se brzo otopi, jer se temperatura rijetko spušta ispod 00 C. U pelješkom kanalu je gotovo uvijek vjetrovito, leti puše osvježavajući zapadnjak – maestral, pogodan za jedrenje; zimi jugoistočnjak, sjeveroistočnjak-hladna bura ili snažni sjeverac-tremuntana. Morske struje u Pelješkom kanalu su dosta slabe, pojačavaju jedino s jugom. Prosječna temperatura površine mora u ožujku je12,90 C, najtoplije je u srpnju i kolovozu te rujnu kada je prosjek 22,30 C.

Otok je dobro razveden nizom zaljeva i uvala. Sjeverna mu je obala razmjerno niska, lako pristupacna te ima nekoliko prirodnih od juga i istočnjaka zaštićenih luka: Korčula, Banja, Račišće, Vrbovica, Babina, Prigradica. Južna obala je razvedenija, ali mjestimice strma: tu su ponegdje stijene visoke i do 30 m nad morem, ima dosta sidrišta i uvala zaklonjenih od bure ali izloženih jugu: Zavalatica, Rasohatica, Orlanduša, Pavja Luka, Pupnatska luka, Prižba, Gršcica i dr. Najveca, najbolje zašticena uvala je Vela Luka na krajnjem zapadnom dijelu otoka.

 

Korčula se ubraja medu najpošumljenije otokre Jadrana, čak oko 61% njezinee površine obraraslo je šumom i makijom.
Posvuda rastu crnogorična stabla:
Alepski bor (Pinus halepensis), pinija (Pinus pinea), dalmatinski crni bor (Pinus nigra Dalmatica), čempres (Cypressus) i dr. Na otoku ima gustih samoniklih šuma česvine crnike (Quercus ilex), divlje masline, rogača, lovorike. Na otoku raste samoniklo ljekoviti i aromatičnoo bilje: kadulja, ružmarin, metvica, mažurana i dr. U šumama i makiji nalaze se razne bujne povijuše i penjačiče. Treba spomenuti i obilje trava i sličnih biljkih veoma ukusnih za jelo izniklih po zapuštenim vinogradima i maslinicima, blizu naselja i sl. Te nekoliko vrsta gljiva. Spomenute biljke i stabla raskošni su zeleni ukras ovog otoka , pa su ga upravo zbog gustog zelenila Grci prozvali Corcyra Melaina – Crna Korčula.
Kamen i zemlja gotovo se ne vide od gustog rastlinja koje se posvuda spušta do same morske obale. Na korčuli se mogu naći razna ukrasna stabla i biljke, neki preneseni iz tropskih krajeva i ovdje dobro prilagodeni: nekoliko vrsta palmi, eukaliptus, glicinije, bugenvila, oleander, mnogobrojni kaktusi. U životinjskom svijetu ističe se inače rijetki čagalj (Canis aureus Dalmaticus) i mungos (Mungus mungo), te veliki broj ptica i ptica pjevica.
Na otoku ima i razne divljači: zečeva, fazana, divljih patki, veprova, a na otočić Badiju donijeti su u novije vrijeme jeleni. More uokolo otoka bogato je ribom svih vrsta, a u Jadranu ih ima oko 200, zatim rakovima, školjkama, ježevima.